BRODOGRADNJA

Velika kriza tržišta brodogradnje u Španjolskoj započela je 1980. godine. Velike naftne kompanije, u procesu pretvorbe, napustile su svaku aktivnost koja nije bila vezana uz njihovu temeljnu djelatnost (core business), a to je bio glavni razlog da prodaju svoju flotu. Istodobno su španjolska brodogradilišta pod pritiskom sve strožih uvjeta Europske unije nastojala povećati produktivnost iako su se morala suočiti sa smanjenjem potražnje za izradom novih brodova na domaćem tržištu.

Radi modernizacije ove važne industrijske grane i postavljanja novih temelja za nju, španjolska državna uprava je uložila, uz velike napore, oko 2 milijarde dolara vlastitih sredstava i još 2 milijarde iz kohezijskih fondova Europske unije.

Za vrijeme tog «natezanja» među brodograditeljima, brodogradilište ASTANO je zaprijetilo zatvaranjem ili prelaskom na drugu djelatnost. Razlog koji su navodili za takovu odluku je to što su se u njihovim pogonima nalazila dva broda za prijevoz tekućeg tereta tipa Aframax, ukupne nosivosti 80.000 tona, izgrađena po narudžbi grčkog brodovlasnika nastanjenog u SAD-u (Pappas Group), koji je kasnije otkazao narudžbu. Istodobno je Jugotanker, brodogradilište iz Zadra, namjeravao kupiti nekoliko brodova sličnih karakteristika, a Transmadrid je u suradnji sa Sopromarom predložio ASTANU – koji je u ono doba pripadao Astilleros Españoles (Španjolska brodogradilišta) – mogućnost da nađe kupca za njihove brodove. Tako je Tranmadrid počeo u brodograđevnom sektoru.

Mislimo da ne pretjerujemo ako smatramo da je kasnija eksploatacija ta dva broda (Petra Leckovića i Velimira Škorpika) značila pozitivni pomak u aktivnostima Jugotankera, a dokaz za to je da je njihov sadašnji vlasnik, Tankerska plovidba, jedno od najperspektivnijih poduzeća. To je bio početak tijesne i plodonosne suradnje Transmadrida sa Sopromarom, koji su do danas realizirali praktički sve komercijalne transakcije na polju brodogradnje i kupoprodaju brodova između Španjolske i ondašnje Jugoslavije, a danas Hrvatske.  Ovim je projektom Transmadrid započeo, stalno u suradnji sa Sopromarom, kao što je već rečeno, aktivnost u sektoru brodogradnje na dulji period, s namjerom da ujedini španjolske i hrvatske brodograditelje i da se mogu razmjenjivati iskustva, naročito na području pretvorbe španjolske brodogradnje. U tom smislu Transmadrid potencira komercijalnu i tehničku suradnju između Astilleros Españoles i Hrvatske udruge brodograditelja, Jadranbrod.

Bitno je naglasiti da je Transmadrid pokrenuo ovu inicijativu pred 18 godina, podosta prije izbijanja rata u bivšoj Jugoslaviji. Već je u rujnu 1991. hrvatska delegacija posjetila Astilleros Españoles.  Posjetu Španjolskoj, koja je trajala dva dana, organizirao je Transmadrid zahvaljujući sporazumu postignutom od strane predsjednika Hrvatske gospodarske komore. Prema rasporedu, delegacija je u punom sastavu prvog dana posjetila Astilleros Españoles, dok je drugog dana dio delegacije otputovao k brodaru u Puerto Real, na jugu Španjolske.  Za vrijeme posjete hrvatske delegacije Astilleros Españoles raspravljalo se o iskustvima španjolskih brodogradilišta i trnovitim putovima kojima su morala proći u procesu obavezne pretvorbe.  Na nekoliko sastanaka održanim u Madridu između uprave Astilleros Españoles i Jadranbroda izložila su se stajališta i prijedlozi obje strane. Bilo je riječi o iskustvu koje je u to doba moglo imati veliko značenje i poslužiti kao lekcija upozorenja o tome što bi se moglo dogoditi i u hrvatskim brodogradilištima.

Nakon realizacije prvog projekta i isporuke dva broda za Jugotanker iz Zadra, suradnja između Astilleros Españoles i Jugotankera nastavila se i u 1990. kada je izvršena gradnja broda tipa Suez-max «DONAT» 140.000 DWT, u izvedbi AEAS iz Puerto Reala.

U nastavku je slijedila isporuka serije brodova hrvatskim brodarskim kompanijama, čija je gradnja dobila povoljne uvjete financiranja odobrene od strane španjolske vlade.  U to doba svi su brodovi imali tu prednost što su postizali dobre cijene i olakšice za financiranje kao rezultat krize španjolske brodogradnje, kao što smo već prije spomenuli.

U svakom slučaju, uvjereni smo da je svaki pojedini od navedenih projekata bio povezan sa stvaranjem mostova suradnje i povjerenja koji su se izgradili između dvije zemlje.

Suradnja s brodogradilištem Uljanik Pula 1989.–2006.

Suradnja između Astilleros Españoles i Jadranbroda, uspostavljena zahvaljujući tehničkoj razmjeni i u duhu otvaranja novih putova suradnje od strane Transmadrida, usmjerava poslovnu aktivnost hrvatskih brodogradilišta prema mogućnosti gradnje brodova za španjolske brodare. Ispočetka je to izgledalo gotovo kao nemogući zadatak, ako imamo u vidu razlike u tehnološkom kapacitetu u odnosu na španjolske brodograditelje i neizbježnu potrebu za pronalaženjem sofisticiranih modela financiranja.

S druge strane, hrvatska brodogradnja je uživala dobar ugled i priznate preporuke za kvalitetu na međunarodnim tržištima, te je bez sumnje od svih hrvatskih industrijskih grana bila najcjenjenija kao prepoznatljiv hrvatski brend.

Najizraženiji problem i problem koji je najviše brinuo hrvatske brodograditelje bio je nedostatak odgovarajućeg internog financiranja, naročito kada se radilo o narudžbama brodara koji su tražili dugoročne kredite. Upravo ovi uvjeti financiranja koje je omogućavao španjolski financijski sustav bili su ključni za prodaju španjolskih brodova hrvatskim brodarima, kao što smo već opisali.

Početkom 1987. Transmadrid i Sopromar počeli su posjećivati mnogobrojna hrvatska brodogradilišta i nakon proučavanja njihovih tehnoloških kapaciteta te profesionalnosti rukovodioca pojedinih poduzeća odlučeno je da brodogradilište Uljanik iz Pule bude izabrano kao partner u toj složenoj misiji prodaje brodova španjolskim brodarima.

Povijest brodogradilišta

Grupa Uljanik je bila i ostaje lider u kreativnosti i inovaciji s vlastitom filozofijom za pronalaženje polova pomoću sinergijskog efekta. Njezina strategija u gradnji brodova, prilagodba dizajna europskim standardima, upravljanje otpadom i smanjenje efekta zagađivanja na okoliš lako su prepoznatljivi i postali su priznati dodjelom certifikata ISO, što je predstavljalo priznanje, nakon više od 150 godina postojanja, za kvalitetu procesa proizvodnje i za sustavnu zaštitu okoliša. Njihov moto «Mi smo brodogradilište u kojemu cijeli svijet želi graditi brodove», sažima zadovoljstvo brodara i brodovlasnika.

Transmadrid i Sopromar uspijevaju usmjeriti , španjolskog brodara, 1989 da otpočne pregovore i da se zainteresira za brodogradilište Uljanik iz Pule.  Zajednički interes  javlja se u gradnji brodova tipa «product carrier», nosivosti 40-45.000 tona. Nakon što je prevladana početna faza nepovjerenja, ovjenčani potpisivanjem sporazuma o gradnji dva broda blizanca, ACTINIA i ANEMONIA, svaki nosivosti svakog od njih 40.158 tona, namijenjenih prijevozu kemijskih proizvoda. Actinia je isporučena u dogovorenom roku i na zadovoljstvo obje strane. Nakon uspješne isporuke ACTINIJE iskustvo je omogućilo jačanje međusobnog povjerenja između čelnih ljudi Uljanika i španjolskih brodovlasnika. To je ozračje pomućeno kašnjenjem u isporuci drugog broda, ANEMONIJE, zbog rata i agresije na Hrvatsku.

Nove okolnosti uzrokovane raspadom Jugoslavije i financijskog sustava uzrokovale su znatno kašnjenje u realizaciji ovog ugovora kao i raskid ugovora naručioca s mnogim brodogradilištima u Hrvatskoj.

U tom povijesnom trenutku 1992. Hrvatska ima zaključene ugovore u vrijednosti od milijardu i 600 milijuna dolara u brodogradnji, dok se drugi privredni sektori u zemlji muče da dođu do poslova. I sve se to događa usred rata i u okružju u kojem svjetski kapital nastoji ne ulaziti u investicije za koje nije siguran hoće li biti uspješne. Osim toga tu je i dodatna neizvjesnost jer se ne zna hoće ono što proizvedu hrvatski brodograditelji uništiti ratna agresija. U to doba strane banke ne žele ni čuti o tome da financiraju bilo koga tko se praktički nalazi u ratnoj zoni, ni da se uspostavi bilo kakva vrsta garancije za poslove koji se tamo odvijaju. Da bi stvar bila još gora, ni kupci ne prihvaćaju garancije niti jedne banke s područja Hrvatske. U takovim okolnostima, kao što se moglo vidjeti, trebalo je biti iznimno profesionalan kako bi uspjelo osigurati novčane tokove i kupiti sirovine ili opremu za pokrivanje kompletne proizvodnje.

U tim dramatičnim odnosima španjolski brodovlasnik je uručio značajna sredstva Uljaniku bez da su hrvatske banke mogle dati jamstva a još manje dodjeljivati nove kredite. Velika profesionalnost čelnih ljudi Uljanika, počevši od njegovog predsjednika Karla Radolovića, financijskog direktora Antuna Brajkovica , komercijalnog direktora Darija Marchija, u sprezi s čvrstinom i odlučnošću uprave spanjolskog brodara  i punim povjerenjem Transmadrida, usprkos nedaćama, pokreću sve moguće poluge u traženju financijskih rješenja. Ona su na kraju i nađena zahvaljujući međusobnom povjerenju između svih strana.

Nakon teškog i dramatičnog iskustva kojeg su doživjeli svi sudionici projekta, brod ANEMONIA je konačno isporučen u proljeće 1995. U siječnju iste godine, nakon duge bolesti, umire Djordje Hajduka, osnivač Transmadrida, koji je do zadnjih dana života pratio izvršavanje ugovora i primopredaju broda. Upravo su te poteškoće ojačale povjerenje svih koji su sudjelovali u tom projektu i otvorile perspektive za novih narudžbi Uljaniških brodova za španjolske brodare.

Ponovo je Transmadrid znao pronaći putove rješenja usprkos nepredvidljivim događajima, uzrokovanim ratnim okolnostima. Krizne su situacije, nakon što su prebrođene, otvorile put za dugotrajnu suradnju, kao što će i pokazati budućnost.

Sljedeći brod, za prijevoz robe, nosivosti 43.538 tona, koji je spanjolski brodar naručio od Uljanika, je brod broj 410 (1995.-1998.) i isporučen je pod imenom NAUTILUS.

Za taj je projekt Transmadid isposlovao je prve kredite od vodećih hrvatskih i španjolskih banaka, uz pokriće CESCE-a, a Aleksandar Hajduka je predložio kompleksno financiranje kao jedino izvedivo rješenje. Strategija se sastojala u tome što su kredite za financiranje opreme i materijala za brodogradilište Uljanik dodijelile španjolske banke uz jamstvo Compañía Española de seguros de Crédito a la Exportación, skraćeno CESCE, (španjolskog poduzeća za osiguranje kredita za izvoz). Nakon uspješnih pregovora postigao se sporazum da se koriste krediti koje je Banco de Santander odobrio Privrednoj banci Zagreb i Istarskoj banci. Zahvaljujući ovim kreditima moglo se isporučiti 19 španjolskih proizvoda, među kojima su bili brodski lim, boje, kablovi, propeleri, pumpe i druga oprema te je na taj način zatvorena financijska konstrukcija izgradnje broda. Kao i pregovori. tako i isporuka materijala iz Španjolske obavljena je uspješno i u kratkom vremenskom roku, zahvaljujući intervenciji članova rukovodstva Uljanika, Roberta Pierija i Darija Marchija. Ovaj projekt otvara novo poglavlje u španjolskim odnosima s hrvatskim poduzećima, a narednih godina Transmadrid organizira nekoliko isporuka brodskog lima drugim hrvatskim brodogradilištima.

Pod imenom NAUTILUS, brod 410 –kao rezultat zajedničkog financiranja španjolskih i hrvatskih banaka– bio je isporučen španjolskom brodovlasniku 1998. Te je iste godine bilo sastavljeno izvješće o ocjeni stupnja zadovoljstva hrvatskih brodogradilišta sa španjolskim isporučiteljima opreme koja je ugrađena u Nautilus. Rezultat je bio prilično pozitivan, naročito zato što su ti dobavljači bili poznati a njihovi proizvodi isprobani, ako već ne direktno onda preko stranih podružnica.

Narednih godina, u razdoblju od 2002. do 2006., brodogradilište Uljanik iz Pule izgradilo je cijelu flotu brodova za  istog spanjolskog brodara . Izgrađen je brod broj 455 (MATHEOS), za prijevoz naftnih prerađevina i kemijskih proizvoda, nosivosti 45.999 tona 2004., broja 457 (MARCOS), također za prijevoz naftnih prerađevina i kemijskih proizvoda; broj 457 (LOUKAS) treći u seriji te konačno četvrti po redu i zadnji u seriji (IOANNIS), isporučen 2006. Četiri su broda blizanca i nose imena četiriju evanđelista. Cijela je flota isporučena španjolskom klijentu..

Time je zaključena izuzetno uspješna faza u kojoj je brodogradilište Uljanik izgradilo i predalo seriju od 7 brodova tipa product carrier za španjolskog naručitelja. Ti brodovi, u kojima prevladava kvaliteta i sigurnost izrade i s kojima je španjolski brodovlasnik veoma zadovoljan, još uvijek plove međunarodnim vodama.

Aktivnost, posao i upornost koju je Transmadrid uložio u suradnji s Sopromarom pogodovali su izvozu hrvatske industrije u vrlo teškim vremenima. Time se potvrdila filozofija koje se uvijek držao Transmadrid: da usprkos ponekad i oprečnim mišljenjima treba podržavati hrvatsku brodogradnju kao sinonim za visoku kvalitetu i kao najboljeg industrijskog ambasadora naših poslovnih mogućnosti.